Sa design–build modelom (jedan ugovor) investitor dobija jednu odgovornu stranu za projektovanje i izvođenje: manje prebacivanja krivice, brže odluke i manji troškovi koordinacije.
15 pitanja koja treba da postaviš
- Možete li pokazati 3 slična projekta (foto/dron, reference)?
- Ko je nosilac licence i ko je zadužen za nadzor?
- Da li radite uz notarski depozit i plaćanja po fazama?
- Kako izgledaju mjesečni izvještaji (dron/foto, metrike napretka)?
- Šta tačno obuhvata troškovnik (materijali/brandovi, količine)?
- Koliki su rokovi po fazama i šta se dešava kod kašnjenja?
- Ko je kontakt osoba i kako izgleda komunikacija (ritam, alat)?
- Imate li osiguranje/garancije 10/1 (konstrukcija/zanatski)?
- Ko radi geomehaniku/ispitivanja i ko ih plaća?
- Kako tretirate promjene (variations) – procedura i cijene?
- Kojim redosledom nabavljate materijal – avansi, skladištenje?
- Kako se radi primopredaja (snag lista, otklanjanje nedostataka)?
- Mogu li dobiti kontakt investitora sa prethodnog projekta?
- Kako obezbjeđujete bezbjednost na gradilištu?
- Da li garantujete post-handover servis (u roku 30 dana)?
Crvene zastavice (odmah stop)
- “Avans na račun firme, bez notara”.
- “Rokovi su fleksibilni, vidićemo u hodu”.
- Nema nadzora, nema mjesečnih izvještaja.
- Nejasan troškovnik (brandovi i količine “po potrebi”).
- Reference bez kontakata i bez dron/foto dokaza.
Šta mora pisati u ugovoru
- Jasni milestone-i (npr. temelj, ploča, fasada, instalacije, završni).
- Notarski depozit i uslovi oslobađanja sredstava.
- Garancije 10/1 + dokumentacija za primopredaju.
- Reporting pack (dron/foto mjesečno) + sastanak po fazama.
- Penali/produženje kod objektivnih kašnjenja.
Bonus: zašto dokumentacija štedi novac
Standardizovani reporting i checkliste smanjuju “skrivene” troškove (rework, čekanja, višak materijala). Investitor vidi gdje ide svaki euro.